Obje kamere nude današnje moderne tehnologije prepoznavanja lica i osmjeha. Prepoznavanje lica nam podesi kameru na veliki otvor blende i maksimalno zamućivanje pozadine. Kod kompaktnih kamera, zbog malog senzora, dubinska oštrina je velika pa je to dobro kombinirati s velikim žarišnim duljinama.
Prepoznavanje osmjeha je jako zanimljiva funkcija koja će se mnogima dopasti. Nju imaju obje kamere, ali rade na sasvim drugačiji način. Olympus koristi veliku brzinu uzastopnih snimaka (13.7 u sekundi) i radi tri slike smanjene razlučivosti (3M točaka). Sony napravi jednu u punoj razlučivosti. Kod Olympusa nam se ne može dogoditi da nam osoba zažmiri kod korištenja bljeskalice, ali istovremeno imamo smanjenu razlučivost. Sa Sonyjem nam se može dogoditi da nam osoba zažmiri i fotografiju treba ponoviti. Ako osmijeh nije bio spontan, osobu treba još jednom nasmijati.
Olympus radi tri slike brzinom od 13.7 slika u sekundi kada prepozna osmjeh, ali smanjene razlučivosti (3M točaka)
Sony radi jednu sliku pune razlučivosti kad prepozna osmjeh
Funkciju prepoznavanja osmjeha možemo koristiti i umjesto funkcije timer-a. Kako nije bitno koliko će slika kamera snimiti (jer mislimo digitalno), i veće društvo se tako može i zabaviti.
Kameru možemo postaviti bilo gdje, namjestimo se …
… i nasmijemo (Sony H50)
Kod prepoznavanja lica, opet dolaze do izražaja razlike u pristupu. Korištenje bljeskalice i fotografiranje osoba je povezano s pojavom efekta crvenih očiju. Sony tome pristupa tako da kada prepozna lice, automatski uključuje predbljeskove, dok Olympus to ostavlja korisniku da odabere, hoće li ili neće uključiti redukciju crvenih očiju.
Fotografiranje u slabim svjetlosnim uvjetima, pokazuje opet neke razlike. Obje kamere imaju u scenskim programima noćnu snimku i noćni portret. Kod noćnog portreta moramo jedino paziti da nam osobe koje fotografiramo budu u dohvatu bljeskalice. Korištenje stativa (ili nekog drugog oslonca) je u tom slučaju vrlo poželjno. Kod uvjeta fotografiranja s malo svjetla, kamere se ponašaju različito. U AUTO programu, Sony će raditi dugu ekspoziciju na niskoj ISO vrijednosti, dok će Olympus dozvoliti da ručno dižemo osjetljivost i time omogućiti fotografiranje iz ruke. Da bi mogli fotografirati s većom brzinom, kod Sonyja je potrebno prebaciti na HI ISO program, ali tu kamera sama određuje koju će osjetljivost upotrijebiti. Sony ima još jednu mogućnost. Fotografiranje u infracrvenom spektru (night shot). Tada nam je fotografija crno-bijela, ali snimljena u niskoj osjetljivosti sa još uvijek dovoljno kratkim vremenom osvjetljavanja.
Olympus SP570UZ, 3200ISO, 1/5s, f/3.5
Sony H50, 100ISO, 2s, f/3.2
Olympus SP570UZ, 6400ISO, 0.4s, f/2.8
Sony H50, 3200ISO, 1/4s, f/2.7
Sony H50, night shot, 1/10s, f/3.2
Mnogi se odlučuju za kupnju kompaktne kamere zbog mogućnosti snimanja manjih filmova. Time zamijene video kameru, posebice ako je potreba za filmovima mala. Tu kod ovih kamera postoji i određena razlika. Za početak u formatu zapisa. Sony zapisuje u MP4 formatu, dok Olympus u AVI formatu. To na kartici iznosi 20 Mb/min za Sony i 100Mb/min za Olympus. Maksimalne razlučivosti i broj sličica su jednake, dok Olympus nema zvuk, barem ne u maksimalnoj razlučivosti i broju sličica uz korištenje zooma.
