Print članka iz e-Fotografija.si
Sony H50 vs. Olympus SP570UZ - konkurencija koja to i nije
29. travanj 2008 - Željko Božić

 

U ultrazoom razredu je konkurencija sve žešća. Svako poduzeće promovira svoju filozofiju kao najbolju. Tako Sony ima svoju, a Olympus svoju. Koja je bolja? Obje i niti jedna. Jer, kao što je poznato, nema najbolje kamere. Ali zato svaka od njih ima svoje kupce. Kamere su usporedive s tehničke strane, ali korisnički su dosta različite tako da ih treba staviti u pravi korisnički, a ne u tehnički razred.

 

Što imaju zajedničko? Veliki raspon žarišnih duljina, Sony 15x (31-465mm, ekv. 35mm), Olympus 20x (26-520mm, ekv. 35mm). Stabilizaciju na senzoru i mnoštvo slikovnih programa, elektronsko (EVF) tražilo i veliki ekran. I to bi bilo više-manje sve od bitnih stvari.

 

Razlika je mnogo više. Ne toliko u tehničkim podacima, koliko u pristupu korisniku i korištenju kamere. Prvo, što je i najprije vidljivo, je način promjene žarišnih duljina. Sony to radi na klasičan način, sa dva gumba na zadnjoj strani, dok Olympus ima prsten oko objektiva koji nije mehanički vezan na leće, već ih  pogoni motorom, a poziciju čita s prstena. Tzv. „drive-by-wire“.

 

Olympus je dimenzijama veći (118,5 x 84 x 87,5 mm), u odnosu na Sony (116 x 81.4 x 86mm) što će netko naći za prednost, a netko za manu. Ali zasigurno Olympus ima za mene osobno jedan od najboljih, ako ne i najbolji rukohvat u razredu kompaktnih kamera. Kad sam ga prvi puta primio, osjećaj je bio kao da je netko iz plastelina napravio odljev samo za mene. I guma kojom je obložen je odlična. Niti vlažna ruka ne klizi.

Sonyjev rukohvat je „plastičniji“ iako i on dobro leži u ruci, ali nedostaje malo po visini za mali prst. Na zadnjoj strani je guma na pravom mjestu, ali nije te kvalitete kao kod Olympusa.

Maksimalni milimetri žarišne duljine traže svoje dimenzije.

 

Maksimalni milimetri žarišne duljine su nešto manji, ali pomični ekran ima svoje prednosti.

 

Slijedeća stvar, vezana je na kućište je ekran. Sony ima ekran od 3 incha i 230 000 točaka, dok Olympus ima nešto manji ekran od 2.7 incha s istim brojem točaka. Ali Sonyjev ekran je pomičan po vertikali. Što je vrlo praktično za makro snimanje.

 

 

Početni široki kut je vrlo koristan kod fotografiranja grupe, posebice u unutrašnjosti, kada nam prostorija postane premala. Za turističkog fotografa to isto tako može biti bitno, hoće li zahvatiti objekt u cijelosti ili ne. Tu je Olympus u laganoj prednosti, jer 7mm razlike na širokom kutu može biti presudno.

Olympus SP570UZ, 26mm (ekv. 35mm)

Sony H50, 31mm (ekv. 35mm)

 

Kod tele pozicije isto tako s više milimetara žarišne duljine, udaljene detalje možemo više približiti.

 

Olympus SP570UZ, 520mm (ekv. 35mm)

 

Sony H50, 465mm (ekv. 35mm)

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

 

Svako poduzeće ima svoj pristup kako bi trebalo obraditi fotografiju, te time dolaze i do razlika u njima. I to je još jedna stvar kod koje će se lomiti koplja. Naime, poznata izreka „svako oko ima svojeg slikara“ ovdje dolazi do izražaja. Boje, detalji, oštrina. Na svakoj fotografiji istog motiva su različite. Sony već u kameri obradi sliku koja je spremna za ispis i korisnik nema potrebe za korekcijama na računalu. Niti Olympusova slika ne zahtjeva dodatnu obradu, ali ju dozvoljava. To nam daje mogućnost, da ako imamo želje i znanja, fotografiju možemo dodatno doraditi na računalu za višu tehničku kvalitetu, posebice ako fotografiramo u RAW formatu koji Olympus omogućava, a Sony ne.

 

Obje kamere imaju mogućnost korekcije dinamičkog raspona. I jedan i drugi sistem radi to dobro, tako da nam kod visoko kontrastnih motiva izvače detalje iz tamnijih dijelova.

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Fotografiranje pomičnih motiva kompaktnim kamerama je ono što ih zapravo odvaja od DLSR-a. Kašnjenje nakon okidanja i brzina automatskog izoštravanja su ti presudni parametri. Ali kako tehnologija ide svakim danom naprijed, tako su i proizvođači u kompaktnim kamerama morali povećati brzinu automatskog izoštravanja i smanjiti kašnjenje nakon pritiska na okidač. U tom pogledu, i Sony H50 i Olympus SP570UZ su među najbržima u razredu. Iako su za kompaktni razred vrlo brzi u izoštravanju, brzina spremanja podataka na karticu nam ukazuje da su ipak još samo kompakti. Sony to radi nešto brže, Olympus sporije, a zajedničko im je kao i svima u kompaktnom razredu da se za to vrijeme ne može niti fotografirati niti tražiti drugi motiv. Na sportskom programu, bez predizoštravanja je moguće uhvatiti i brže motive.

 

Olympus SP570UZ, sportski program, bez predizoštravanja

 

Kod pomičnih motiva visokog kontrasta pomognemo si sa ugrađenom bljeskalicom.

 

Olympus SP570UZ, AUTO, bljeskalica

 

Sony H50, AUTO, bljeskalica

 

 

 

Obje kamere nude današnje moderne tehnologije prepoznavanja lica i osmjeha. Prepoznavanje lica nam podesi kameru na veliki otvor blende i maksimalno zamućivanje pozadine. Kod kompaktnih kamera, zbog malog senzora, dubinska oštrina je velika pa je to dobro kombinirati s velikim žarišnim duljinama.

 

Prepoznavanje osmjeha je jako zanimljiva funkcija koja će se mnogima dopasti. Nju imaju obje kamere, ali rade na sasvim drugačiji način. Olympus koristi veliku brzinu uzastopnih snimaka (13.7 u sekundi) i radi tri slike smanjene razlučivosti (3M točaka). Sony napravi jednu u punoj razlučivosti. Kod Olympusa nam se ne može dogoditi da nam osoba zažmiri kod korištenja bljeskalice, ali istovremeno imamo smanjenu razlučivost. Sa Sonyjem nam se može dogoditi da nam osoba zažmiri i fotografiju treba ponoviti. Ako osmijeh nije bio spontan, osobu treba još jednom nasmijati.

 

 

 Olympus radi tri slike brzinom od 13.7 slika u sekundi kada prepozna osmjeh, ali smanjene razlučivosti (3M točaka)

 

 

 Sony radi jednu sliku pune razlučivosti kad prepozna osmjeh

 

Funkciju prepoznavanja osmjeha možemo koristiti i umjesto funkcije timer-a. Kako nije bitno koliko će slika kamera snimiti (jer mislimo digitalno), i veće društvo se tako može i zabaviti. 

 

 

 

 Kameru možemo postaviti bilo gdje, namjestimo se …

 

 

 … i nasmijemo (Sony H50)

 

Kod prepoznavanja lica, opet dolaze do izražaja razlike u pristupu. Korištenje bljeskalice i fotografiranje osoba je povezano s pojavom efekta crvenih očiju. Sony tome pristupa tako da kada prepozna lice, automatski uključuje predbljeskove, dok Olympus to ostavlja korisniku da odabere, hoće li ili neće uključiti redukciju crvenih očiju.
 
Fotografiranje u slabim svjetlosnim uvjetima, pokazuje opet neke razlike. Obje kamere imaju u scenskim programima noćnu snimku i noćni portret. Kod noćnog portreta moramo jedino paziti da nam osobe koje fotografiramo budu u dohvatu bljeskalice. Korištenje stativa (ili nekog drugog oslonca) je u tom slučaju vrlo poželjno. Kod uvjeta fotografiranja s malo svjetla, kamere se ponašaju različito. U AUTO programu, Sony će raditi dugu ekspoziciju na niskoj ISO vrijednosti, dok će Olympus dozvoliti da ručno dižemo osjetljivost i time omogućiti fotografiranje iz ruke. Da bi mogli fotografirati s većom brzinom, kod Sonyja je potrebno prebaciti na HI ISO program, ali tu kamera sama određuje koju će osjetljivost upotrijebiti. Sony ima još jednu mogućnost. Fotografiranje u infracrvenom spektru (night shot). Tada nam je fotografija crno-bijela, ali snimljena u niskoj osjetljivosti sa još uvijek dovoljno kratkim vremenom osvjetljavanja.
 

 

Olympus SP570UZ, 3200ISO, 1/5s, f/3.5

Sony H50, 100ISO, 2s, f/3.2

 

Olympus SP570UZ, 6400ISO, 0.4s, f/2.8

Sony H50, 3200ISO, 1/4s, f/2.7

Sony H50, night shot, 1/10s, f/3.2

 

Mnogi se odlučuju za kupnju kompaktne kamere zbog mogućnosti snimanja manjih filmova. Time zamijene video kameru, posebice ako je potreba za filmovima mala. Tu kod ovih kamera postoji i određena razlika. Za početak u formatu zapisa. Sony zapisuje u MP4 formatu, dok Olympus u AVI formatu. To na kartici iznosi 20 Mb/min za Sony i 100Mb/min za Olympus. Maksimalne razlučivosti i broj sličica su jednake, dok Olympus nema zvuk, barem ne u maksimalnoj razlučivosti i broju sličica uz korištenje zooma.

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Olympus SP570UZ

 

Sony H50

 

Sony H50

 

Sony H50

 

 

 

 

I na kraju, za koju kameru se odlučiti. Odluka ovisi o tome što od kamere tražimo te koliko smo spremni fotografiju dodatno obrađivati na računalu. Svaka kamera ima svojih prednosti i nedostataka. Ovisi o našim interesima. Nedostatak za nekoga može za drugog biti prednost i obrnuto.

 

Ako želite kameru koja će nam dati odmah fotografiju koju možete odnijeti u fotolaboratorij ili ju ispisati na kućnom pisaču, te vam je bitna jednostavnost korištenja, tada je Sony H50 pravi izbor. Ali ako imate više zahtjeve, volje i znanja te želite od fotografije nešto više, tada Olympus SP570UZ to i omogućava. Mogućnost priključka dodatne opreme (bljeskalice), još više povećava Olympusovu širinu upotrebe.

 

Izgled i kvaliteta slike odražava različite pristupe i algoritme kod obrade, a koji pristup je bolji, ovisi o tome tko gleda sliku. To je subjektivna ocjena. Za kompaktni razred oba imaju više nego zadovoljavajuću kvalitetu slike čak i na višim osjetljivostima. U svakom slučaju, ako ste se ispravno odredili glede svojih zahtjeva, kameru koju odaberete ćete s veseljem koristiti na svojim putovanjima i obiteljskim događajima.

 

Ipak na kraju moram još nešto napomenuti. Kako su obje kamere iz prve serije, moguće je da se potkradu neki propusti i bugovi u firmwareu. Tako kod Sonyja, ako bljeskalicu dignete sami (a ne kamera), dolazi do pojave trostruke slike. Kako taj postupak zapravo i nije regularan, ne bih to nazvao greškom, već ne pridržavanjem uputa. Ali ako vam se dogodi, dovoljno je bljeskalicu vratiti na mjesto i pustiti da ju kamera sama izbaci. Olympus pak ima kod snimanja filmova u maksimalnoj razlučivosti problem sa izoštravanjem. Zoomiranje (zoom-in) fokus prati, dok kod vraćanja (zoom-out) ne prati.

 

 

 

 
DigiFot
http://www.e-fotografija.si/